Susret blogerica
Prošlo je malo više vremena od mog posljednjeg javljanja. Previše posla i nekih drugih stvari. Draga Luki vam je već pisala kako smo se nas dvije našle u petak u Vinceku na baklavi i nakon toga u dugoj šetnji Ilicom. To lijepo druženje je prošlo vrlo brzo, a od Luki sam dobila na poklon knjigu "O čemu razmišlja moj pas?". Luki puuuuuno hvala. Moj petak se nastavio druženjem sa jednom prekrasnom crnom ruskom terijerkom i njenom vlasnicom u kafiću, za koji me vežu lijepe uspomene na Reu. Naime, tu smo često pili kavu, jer je Reina frizerka u neposrednoj blizini. Terijerka mi je izmamila i suze i osmijeh, jer jako sliči Rei, a opet bila je zabavna onako kako to samo pas zna. Vlasnica terijerke je pripremila njezine omiljene slatkiše da mene ne pojede za večeru. (Melodia, šala.) Dan sam završila s volonterkom Noine arke, kojoj sam nosila neke stvari za napuštene životinje u azilu, između ostalog i neke Reine. Znam da je tako najbolje, iako se još uvijek tako ne osjećam. Ali rodit će se neko malo stvorenje, koje čeka baš na nas. |